Keep it real

Ovaj post, zapravo, ni sama ne znam kako da počnem. Imam o čemu, imam dosta toga za reći, no ne znam kako započeti. Svaki put dilema oko toga, ali me uvijek podsjeti na onu: “Svaki početak je težak”,  da li je? Evo, vidim da jeste. Dva sata poslije ponoći sjedim i razmišljam kako bih kazala sve što imam, a pri tome postigla i poentu kod ljudi koji budu čitali. Kroz sve moje postove ste imali djelić makar mene, makar nešto čime bi dokučili kakva sam osoba. Srećom, dosta ljudi koji čitaju  me poznaju i lično, pa su neke stvari jasnije. Iskreno, svaki od postova je označio moj neki događaj, koji pamtim zbog ko zna čega. I sama ih često zaboravim, pa kad pročitam, sjetim se i što sam napisala baš to što jesam.

Ni ovaj neće biti ništa drugačiji, i ovaj je započet kako bih izrazila sve ono što nisam kad sam trebala, jer tome nisam vidjela smisao. Nekad je bolje ljude pustiti da misle šta hoće, a mirne glave leći u krevet. Moja najveća mana je, nakon toliko vremena kontam, to što ostajem nedorečena. U trenutku shvatim da nema poente išta da govorim, a obično saslušam/pročitam sve što druga strana ima da kaže, ali ja sve svoje misli ne mogu tako izbaciti iz svojih usta. Neko sam ko je shvatio koliko riječ nekad znači, kako loša, tako i dobra, i da nesvjesno možeš dovesti do nečega samo zato što moraš na taj način izbaciti bijes iz sebe. U nekim situacijama, radije bih oprostila fizički kontakt nego neke nepromišljeno izgovorene riječi. Ljudi moji, nakon konverzacije koju sam prije par sati imala sa jednim zatvorenim umom, vođenim testosteronima, vrlo načitanim i širokog vokabulara, shvatila sam da nisu ni ljudi koji raspolažu velikim fondom riječi, niti ljudi koji čitaju nešto da bi bilo pročitano, pametni. Ljudi koji se usude da te uvrijede su ljudi koji na taj način liječe komplekse. Mnogi od vas koji ovo čitaju, mene poznaju uživo, ali tako i dosta vas zna da mene pričom ne možete “uhvatiti”. Djela i samo djela! Ja hoću da imam nekog u dobru i zlu, a ne nekoga ko je tu jer nema gdje. Ja, barem, znam razliku kad je neko tu što želi da bude, a ne zato što nema gdje, ili mu je dosadno. Ja mogu biti najbolja i najgora, na vama je kako se postavite, jer sam tip “Kako ti meni, tako ja tebi”. Ali ne očekujem da muškarac pred mene postavlja svoju najbolju verziju, da tokom veze saznajem sve što nije, njegovo je da mi kaže šta je i kako, moje je da to prihvatim ili ne. Dijete sam ljudi koji su čitav život radili zanatske poslove da bi meni i bratu obezbijedili sve što smo poželjeli. Moj otac je odustao od fakulteta da bi svome ocu pomogao u odgoju četvorice mlađe braće. A moja mama je žena koja je odrasla na selu, te poslije srednje škole odmah počela raditi. Ja se toga nikad nisam stidila, niti ću ikad jer ti ljudi su dali sve za nas. Posvećeni su poslu, porodici. Mi smo im bili sve za šta su se borili. Zaista jesu, divni su to ljudi, ali nešto na čemu im nikad neću moći dovoljno zahvaliti, napravili su od mene nekog ko je svjestan pravih vrijednosti u životu. U današnjem dobu dočekam da budem “popljuvana” zbog tog, jer pobogu ne nudim “kvalitetne” osobine da bih zadržala muškarca, to mi jedan reče, s kojim sam ČAK dva puta izašla. Srećom, ne tražim dječačića, kojeg bih na taj način morala zadržati i plakati u sobi jer provodi vrijeme s nekom koja ima nešto kvalitetnije… No, tražim muškarca koji će u meni prepoznati moje prave kvalitete, pa samim time i kad prođe sa mnom kroz grad da se ne stidi. Da ne mora razmišljati kako ću ja vaspitati njegovu djecu i da li će se toga morati stiditi. Prije tri godine, odustala sam od udaje i našla svoj prvi posao. Od fakulteta nikad nisam odustala i aBd iduće godine ga završavam. Ali, svjesno sam tu gdje jesam, jer moja udaja bi prije tri godine bila nešto što bi me ubijalo iz dana u dan, zbog sve ambicije koju nosim u sebi. Jedna sam od onih koja zna šta hoće od života, ali još nisam spala na to da do svojih ciljeva dolazim prečicama. U “Pahulji”, autobiografskoj knjizi, koju evo najavljujem godinu dana, ćete moći sa mnom proći sav taj put, pa možda i naučiti nešto na mojim greškama. Nažalost, Pahulja će biti izdata tek krajem iduće godine, aBd, obzirom na moj novi posao koji će me držati malo dalje od Bosne, ali eto jedna više godina da je učinim još zanimljivijom. Ovaj post se razlikuje od drugih, očito, jer manje pametujem, ali imam u cilju da makar jednoj osobi koja pročita promijenim makar neko mišljenje o nečemu. Pobogu, nismo svi isti, ne bi ni valjalo da imamo ista mišljenja. Ali, opet, žene moje, žene ste, budite svjesne sebe. Kažu mi često “Jesi se ti opekla, pa si takva”. Nije to ni do kakve opekotine, nego sam postala svjesna sebe. Posvetila se sebi. Imam dosta da ponudim, ali  neću nekome ko ne zna šta bi od sebe, kamo li od mene, ili ko mi ne parira, u svakom smislu. Budite lijepe, obrazovane, trenirajte, sunčajte se, učite nove jezike, nađite sebi posao, uživajte u životu, ne vrti se cijeli svijet oko ljubavi. Ona sama dođe. Kad se udate, da vam ne budu jedine uspomene momci koje ste imali u godinama prije. Ne propustite možda pravog, jer niste ono što se očekuje. Ne budite dostupne svima. Ne spuštajte sebi cijenu. Ne zavidite drugoj što je bolja u bilo kojem smislu, nego poradite na sebi, nije do nje, do vas je. U današnje doba sve nas je manje.

I u meni samoj se često lome dvije ličnosti, i ja imam želje, i ja imam misli, i ja imam potrebe, ali naučena sam samokontroli, koja me spasila etiketiranja. Nije nas svako vrijedan, a onaj ko jeste, sami ćete znati. A svaki gubitak je neka lekcija, kasnije u životu skontamo kakva. Vrlo bitno je samo skontati ko je čiji gubitak, nekada toga nismo svjesni na početku zbog načina na koji ljudi odlaze. Kasnije možda shvatite da nisu oni vaš gubitak, nego vi njihove. Držite se toga, žene moje.

 

 

Laku noć,
…. and remember: Trust no one!
-RetroGirl640-

O autoru RetroGirl640

Keepin' it real since 1995
Ovaj unos je objavljen u Uncategorized i označen sa , , , , , , , , , , , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s