Za nju

Mala,

Sve što voliš, ja sam volio prije. Ali velika razlika je između nas. Vidi, ti vjeruješ da za svakog postoji neko poseban, a u meni više nema očekivanja I nadanja da ću život provesti s onom koju volim. Sve ste bile njena sjena. Svaka nalik na barbiku, nacrtana, lijepa, pozitivna, samo nijedna nalik njoj. Nijedna osim tebe.

Ne znam kako da ti kažem da prestaneš kriviti sebe za moje neprospavane noći. Prestani kriviti sebe što moj način života ne priliči čovjeku mojih godina. Još sam njen, I nakon svih obećanja da ću svaki put kad odem, da se vratim I obećam da ovaj put ostajem. Ličiš na nju, znam da to nije ono što želiš da čuješ, ali ličite, čak štaviše, po tome si odstupala od drugih, time si me zadržala kraj sebe, nesvjesno. Zato ti kažem da svaka od vas, svaka poslije nje, blista lažnim sjajem. Žao mi je što ti ispaštaš zbog njenih grešaka, žao mi je što si pokušala nešto nemoguće- vezati vjetar. Više niko neće moći da to uradi na način na koji je to ona uradila. I u godinama samoće, još sam vezan za nju. Kao da je svaki ožiljak napravila namjerno, da bih je se sjetio I kad to ne očekujem. Želiš da znaš šta se dešava pa ne možeš da objasniš sebi moje postupke. Vidim kako se boriš da ostanem tu, znam da misliš sam ja to nešto posebno. Večeras ću ti, držeći te za ruku, reći sve ovo. Znam da nije lako. I meni su, mala, to jednom uradili. Poslije shvatiš, sve prave ljubavi su tužne. Ljubav nije ljubav ako ne završi prije nego je gotova.

Još si mlada, shvatit ćeš, da je jedini dokaz da je čovjek živ, bez ljubavi, to što diše. Tražit ćeš me u drugima, onako kako tražim ja nju. Klecat će ti koljena I osjetit ćeš neki čudan osjećaj u stomaku kad me vidiš. Kažem ti, jer znam. Znam da ćeš požuriti da odeš da ne bi pokazala šta osjećaš I koliko te vrijeđa svaka moja riječ. Vidiš da mi nije svejedno, ali nije mi dovoljno stalo da ostanem. Poljubit ću te posljednji put baš tu, odakle si nasmijana odlazila. Proći će I to, mala, možda budeš jedna od rijetkih, dovoljno sretna da pravu ljubav nađeš I zadržiš. Ti još vjeruješ da je to moguće, a ko sam ja da ti tvrdim da nije tako? I večeras me očekuješ, nasmijana I lijepa, kao I uvijek.

Odlaziš. Stojim I gledam tvoj lik kako odmiče. Ostala si dosljedna sebi, baš kao I ona, otišla si sa smješkom. Vidim kako ruku približavaš licu. Vrijeme je da krenem, želim da te pamtim nasmijanu.

O autoru RetroGirl640

Keepin' it real since 1995
Ovaj unos je objavljen u Uncategorized. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s