Mladost, ludost i teške teme

Zaista, mnogo je prošlo. Znam. Osjećam da sam ostala nedorečena. Kad bih rekla da se kajem, slagala bih. Pitaš: “Da mogu vratiti vrijeme, šta bih uradila?”

Možda već znaš I odgovor. Ali opet bih uradila isto. Znam, povrijedila sam te. Tad sam nalazila sebi opravdanje u bezbroj propuštenih poziva, u bezbroju neprospavanih noći, u bezbroj svađa, u bezbroj tvojih izdaja. Danas, smatram da sam samu sebe lagala kada sam govorila zaslužio je, jer nije tvoja krivica. Krivica je moja što sam svaki put ostajala. Krivica je moja što sam ostala dok nisam osjetila da više ni suzu ne bih mogla pustiti ako odeš. Kriva sam jer sam koristila ljubav kao izgovor za naviku. Kriva sam što sam dopustila da dječija ljubav ostavi ožiljke u mladosti. Tačno znam kakav je osjećaj bio kad sam otišla.. Tačno znam koliko boli treća osoba. Znam, ti si me učio I priuštio mi da tu lekciju ponovim više puta. Znam kako boli vidjeti osmijeh na tebi tako poznatom strancu, osmijeh koji ruši sve u tebi. Znam šta takva ljubav radi čovjeku. Uvjerila sam se u to I kasnije, jer eto karma je čudo. Kako tebi vrati tvoje nedjelo, vrati I meni moje. Ali, danas, nakon svega, više nije ni do karme.. sudbina, sudbina koristi čudne puteve da nađe način da skreneš sa pogrešnog puta. Upravo, jer taj put ne vodi nigdje. Nađe način da te nauči kako da razlikuješ naviku od ljubavi. Svime ovim pravdam tvoje postupke poslije, jer u njima prepoznajem sebe dok sam prolazila kroz isti period, kasnije.

I nakon svega, nakon toliko vremena koje sam provela opravdavajući svoje postupke tvojima, shvatam da je možda I bilo drugačije, možda bi sve bilo bezbolnije. Ali, I dalje tebe krivim jer I nakon toliko vremena I svega što sam prošla s tobom, ne osjetim apsolutno ništa kada prođem kraj tebe. Niti tugu, niti ljutnju, niti radost, ali ni osjećaj krivnje. Ništa. Kao da te nije ni bilo. Nikome to ne mogu objasniti, a I ljudi odbijaju da vjeruju u to – da kad te vidim, vidim osobu koje kao da nikada nije ni bilo u mom životu. Ali, naučio si me važnoj lekciji_ zakoračila sam u život znajući koliko ne smiješ vjerovati, čak ni onome ko zna kako dišeš. 

Hvala ti I za dobro I za loše, iz oba se može ponešto naučiti. Iza sebe ne ostavljam stvari nedorečene, a smatram da je ovim zatvoreno, konačno, još jedno poglavlje. Mladost, ludost I teške teme. 

O autoru RetroGirl640

Keepin' it real since 1995
Ovaj unos je objavljen u Uncategorized. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s