Prave ljubav postoje? 

Ovih dana baš sam u nekoj zbrci, ali pored svih obaveza u život mi dođe stara uspomena. Jedno lijepo sjećanje na ovo doba prošle godine, zbog mirisa zime u zraku mi se uzburka nešto u želucu.

Teške riječi za uvod u nešto, ali slušam izreke i zvuče baš kontradiktorno: “Prave ljubavi su vječne” i “Prave ljubavi su tužne”. Možda i ne zvuče tako kontradiktorno ako podrazumijeva da se prva ne odnosi na prisustvo te osobe u našem životu nego, eto vječnu ljubav u srcu, što bi naš narod rekao. Osoba sam koja se navikla vezati, šta znam, još od 15. godine sam krenula po tim vezicama pa 5 godina tako iz veze u vezu.. nisam neko ko je navikao na samoću. Ali evo prstićima gazim u treću deceniju života, a sama sam, skoro godinu dana, ne računajući pokušaje veza koji su trajali i do 10 dana. Danas, nakon svega mogu reći prošla sam što malo ljudi u mojim godinama prođe, mogu misliti šta me još čeka.. ali u svemu, ubijeđena sam da svako od nas ima ono nešto što te natjera da se promijeniš, da drugačije gledaš na život. Ja sam to nazvala pravom ljubavlju, iako neslavno završenom, to je osjećaj koji doživiš jednom i nikad više. (nadam se da nije tako, ali eto, tako kažu).. Svi to znate, svi možete navesti nekog ko će uvijek sjediti u vašoj podsvijesti i koga ćete uvijek dočekati raširenih ruku, no matter what. Sad nam se putevi razilaze, težimo ka različitim stvarima, ali nekoć planirasmo sve zajedno, i svi su se putevi vodili ka zajedničkim ciljevima. Kad dođe nakon toliko vremena, nakon toliko neprospavanih noći, pokoje suze, vjerovatno očekuje da mu još tvrdiš da si tu samo za njega. Nakon njegovog zadnjeg povratka, tačno sam znala zašto treba krenuti dalje. Šta je trebalo da uradim? Da mu kažem da nisam krenula dalje jer svakog poredim s njim? Da nisam krenula dalje jer me jedna njegova poruka čak i nakon toliko vremena ispuni kao da je još tu? Da mu kažem koliko boli pomisao da će nekome biti što je bio meni? Šutim. Lakše mi je bilo uvjeriti sebe da on nije to što mi treba. Mnogo je razloga zašto ljudi odlaze. Ali ako odu bez razloga, dajte im razlog da se više ne vrate. Što im više šansi pružate, manje vas poštuju.

Svako od nas ima pravo na sreću. Na nama je da je nađemo. Zato kažem, od svih izreka koju sam čula najviše vjerujem da je istinita ona “Idi, kćeri, u kuću gdje te vole, jer ćeš samo tako biti sretna, ne ganjaj sreću, jer će samo nastaviti bježati.” Sve se dešava sa razlogom, i dobro i loše, ali kao što dobro prođe, prođe i loše.

***************************************************************************

O autoru RetroGirl640

Keepin' it real since 1995
Ovaj unos je objavljen u Uncategorized i označen sa , , , , , , , , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s